Sjećanja - 2. Dio

Sjećanja

Drugi dio

-''Elma!'' - začuo se glas koji doziva Elmu da dođe iz druge sobe u kuhinju. Nije odmah ustala, nego je nastavila sjediti, pokušavajući ubiti te misli koje je vuku da posluša majku u tom z

ahtjevu, jer je znala da nije važno, naspram njenih maštanja o tome da postane pjesnik, i da se njene knjige prodaju svuda, da se u nju upire prstom jer je baš ona napisala nekih tridesetak zbiraka pjesama, i nekoliko desetina romana, da nju poštuju iako ima mahramu...

Ipak je ustala, marširajući kroz hodnik, i tekbirajući - stala pred svoju mamu, koja je nervozno rekla da mora da opere suđe. Elma, kao iz topa, prevrnu očima i u sebi zamoli: ''O Allahu, olakšaj mi ovaj posao da brzo završim i uskoro sjednem, haha...''

Nakon pranja suđa, opet se Elma osamila, i sjela na krevet u svojoj sobi. Razmišljala je o srednjoj školi, toj čudnoj medresi u Cazinu, gdje djeca idu i žive odvojeno od svojih roditelja. Koma. Međutim, za Elmu nije bilo koma, jer je ona htjela da se odvoji malo od svijeta, na neki duži period i da vidi kako je kad nekom nedostaješ i neko ti nedostaje... Bolje rečeno - htjela je pobjeći od mame, jer je uvijek dobijala pretjerane molbe i nabijani su joj kompleksi, da je morala biti među boljima - a Elma je veseljak, voli se opustiti...
Voli ona pjevati, šaliti se i smijati, ali ponekad je ne bi razveselio da si ne znam ti ja ko, osim ako si osoba koju ona voli toliko da se smije njenoj sreći. Rijetki su takvi, jer koga Elma zavoli, taj se usrećio... Ona svima pokazuje da su joj dragi, a na prste ruke može nabrojati osobe koje zaista voli; među njima je i jedna njena drugarica... Čudno, zar ne?

Prespavala je Elma mjesece škole, nekako teturajući ka peticama, i bez mnogih prodika i kritika, ali odjednom se probudila. Pogledala je na sat, koji je stao - a bilo je četiri sata! Kazaljka je zastala, a Elma je začuđeno promatrala i pitala se: ''Zašto stoji, kad vrijeme nije stalo, a nije ni baterija prestala da radi? Il' je zaista vrijeme stalo, a ja spavam čitav svoj život i budim se, uvijek se budim u četiri?''

Ko bi nju razumio! Zbunila bi Sokrata, ali to je ona - takva kakva jeste...
Dosadna je - ko joj je drag, jadan on. Zna njena drugarica iz razreda, sa kojom sjedi na bosanskom jeziku, da izvinete: huda! Elma je grli, govori joj da je voli, piše po sveskama, smije se sa njom, pokušava nekako pridobiti njenu pažnju - a ova uvijek ljuta k'o ris, nikad za nju raspoložena. A ko će joj zamjeriti?